Napomena:
Pravo mu je ime Karl Đunjo (Karl Giugno). Sin odžačara, posle završene humanističke srednje škole je, kao petnaestogodišnjak, nastavio očev zanat. Živo je učestvovao u javnom životu i uskoro postao opštinski savetnik za sirotinjska pitanja, a nešto kasnije okružni školski savetnik. Posle revolucije 1848-49. došao je u kontakt sa mnogim glumcima i pozorišnim piscima, posebno sa Nestrojem (v) i na njihov podsticaj postao veoma plodan pisac drama i kompozitor. Napisao je oko tristo ne uvek originalnih komada, većinom lakrdija. Mnoge je sastavio zajedno sa drugim piscima. Dramu izvedenu u SNP pisao je zajedno sa P. J. Rajnhardom, i to prema francuskom izvoru Dimanoara (v) i Denerija (v). Danas ga ne spominju ni najobimniji udžbenici istorije književnosti nemačkog jezičkog područja. U SNP je izveden njegov Stari kaplar (Ein alter Korporal, 1854) – 25. III 1876. u prevodu D. Joksića (sa muzikom Ivana Zajca).