·
·
·
·
Napomena:
Poreklom Bokeljac, u mladosti je stekao solidno opšte, a posebno muzičko obrazovanje i u Beogradu se pojavio 1840.g. U početku je omladinu učio notnom pevanju, a kada je osnovan "Teatar na Đumruku" uzeo je učešća u njegovom radu kao muzičar. Od Popečiteljstva prosveštenija tražio je dozvolu da otvori muzičku školu. Milba mu je bila odbijena, a posle zatvaranja Teatra otišao je iz Beograda u Pančevo. Oformio je crkveni hor u kome je i sam solistički nastupao, priređivao koncerte i u saradnji sa pančevačkim rodoljubima uspeo je da osnuje "Pančevačku dobrovoljnu pozorišnu družinu". Đurković je bio upravitelj družine, kompozitor, prevodilac, reditelj i učesnik u više predstava. Umeo je da oduševi omladinu i oko njegove družine okupio se za ono vreme neverovatno veliki broj diletanata. Na molbu Nikole Đurkovića Popečiteljstvu prosveštenija J.S.Popović je odobrio da pančevačko društvo gostuje u beogradu. To je "Pozorište kod Jelena", kako se zvao hotel u kome su davane predstave. Đurković je preveo tada više komada i naišao na pohvale publike i javnosti. Posle svog gostovanja vratio se u Pančevo gde se još neko vreme bavio pozorištem i muzikom. U 1852. postao je činovnik Dunavskog parabrodarskog društva i poslan u Peštu. Službovao je i u drugim gradovima dok nije došao u Osijek. Tu je tragično završio samoubistvom. Sa nemačkog i talijanskog preveo je više od trideset komada od kojih je posrbio i tako obogatio pozorišni repertoar svoga vremena.
Pisao je pesme, prevodio pozorišne komade s nemačkog, italijanskog, prerađivao i posrbljavao pozorišna dela (oko 40),radio kao glumac, reditelj, pevač, upravnik pozorišta.
dela:
"Ljubav", "Dragoljub", 1845; "Srpska pozorišna dela I", Novi Sad, 1850; "Piajnica", 1861; "Dva oca", Segedin, 1845; "Dva narednika ili primjer prijateljstva", Novi Sad, 1850; "Poziv Kneza Lazara na kosovski boj, 1847; "Zori", 1866; "Glas matere Srbije", "Crnogorka", 1871; "Poljubac", 1870; "Dve kćeri za udaju", 1871; "Čaša vina ili tast i zet".