Napomena:
Potomak crnotravskih pečalbara iz zaseoka Popadisci, u selu Zlatance, Radisavljević je detinjstvo proveo u rodnom mestu, a osnovnu školu i gimnaziju završio u Nišu, i diplomirao režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, u klasi profesora Huga Klajna. Od 1963. godine do smrti radio je u Narodnom pozorištu u Nišu. Režirao je više od sto pedeset pozorišnih predstva, bio umetnički direktor i direktor ovog pozorišta, a u jednom mandatu i direktor Pozorišta lutaka u ovom gradu.
Poznat je po nemirnom istraživačkom duhu, u traganju za novim teatarskim izrazom, režiranju predstava u prirodnom ambijentu, na maloj sceni, pozorišnom eksperimentu... Režirao je niz predstava avangardne drame – Ežena Joneska (“Žak i pomirenje”), Slavomira Mrožeka (“Striptiz”), Semjuela Beketa (“Poslednja Krapova traka”), Arabala (“Piknik na frontu”), Aleksandra Popovića (“Mrešćenje šarana”), Dušana Kovačevića (“Klaustrofobična komedija”), ali i klasični repertoar (“Okovani Prometej”, “Kralj Lir”, “San letnje noći”, “Lizistrata”, “Antigona”), kao i iz nacionalnog repertoara (“Zona Zamfirova”, “Đido”)... Režirao je i niz prigodnih programa za državne i partijske jubileje. Bio je i profesor dvema generacijama niške Srednje glumačke škole, kao i Škole za primenjenu umetnost.
Režirao je i dokumentarno-igrani film o Branku Miljkoviću „Vatra i Ništa“, po sopstvenom scenariju, 1995. godine.
Autor je desetak dramskih tekstova objavljenih u časopisu Gradina, kao i lirsko-meditativne proze o Rastku Nemanjiću „Zapisi iz zemaljskog života“. U Gradini je sedamdesetih i osamdesetih godina često objavljivao tekstove o promišljanju pozorišta i života uopšte.
Napisao je opsežnu studiju „U traganju za sistemom“ kao predgovor monografiji Rajka Radojkovića „Narodno pozorište Niš 1944 – 1987“ i objavio dve monografije.