Напомена:
U Kenigzbergu (Sankt Peterzburgu) studirao je prava i tamo u pravnoj – sudskoj struci službovao do1887, kada je premešten u Berlin, gde je penzionisan kao savetnik apelacionog suda (1896). Brzo su zaboravljeni njegovi romani i pripovetke, a napisao ih je i izdao više svezaka. Nešto duže su se održale njegove drame (Unser General York, 1858; Der Withing von Samland, 1860; Licht und Schatten, 186l; Der Narr des Glücks, Die Frau der Welt, Der geheime Sekretär, 1881; Die Bekenntnisse einer armen Seele, 1885). Njegova drama izvedena u SNP spada u najpoznatiji deo njegovog dramskog stvaralaštva, koje ipak nije zauzelo trajno mesto u repertoarima nemačkih pozorišta. Kod nas je objavljena njegova jednočinka Kao verenici preporučuju se (Als Verlobte empfehlen sich, 1866), u prevodu Marije Đ. Popović, NSad, Braća M. Popović, b. g. SNP je prikazalo njegov Korak u stranu (Ein Schritt vom Wege, 1869), 1896. u Kikindi, a 4. VI 1898. u NSadu, u prevodu Jovana Grčića.