Напомена:
Komedije Advokat (L’Avocat, 1806), pisana po ugledu na Goldonija, i Odmazda (La Revanche, 1809), nastala u saradnji sa K. de Leserom, imale su najviše uspeha. Ovu drugu je, pod naslovom Milo za drago, posrbio (sa nemačkog?) Kosta Trifković. Ta posrba je u SNP igrana 1870. (Bibliografska beleška: sa ovom Trifkovićevom posrbom napravljena je prilična zbrka u našoj književnoj istoriografiji. Kao njen početni autor navodi se izvesni Roger koji, po svim znacima, nikada nije u ovom obliku postojao. Kaže se, takođe, da je posrba izvedena prema nemačkom tekstu – koji može biti i prevod s francuskog! Zatim je, 1879, u popisu Trifkovićevih dela, kao osnova komedije Milo za drago dato nemačko delo Ein Glass Wasser oder dir wie mir bez navođenja piščevog imena. U Pomeniku NP u Bgdu, objavljenom povodom 30-ogodišnjice od osnivanja ove ustanove, 1898, kao pisci komedije Milo za drago navode se Siroden, Tibu i Delakur, a kao naslov originala: La Veuve au camélia. Pavle Popović je došao na misao da je pomenuti Roger u stvari francuski Rože. Popović je prihvatio i mogućnost posrbe sa nemačke prerade, što je za ondašnje prilike bilo normalno. Mi ćemo ovim sumnjama dodati još jednu. Kako se Kosta Trifković neko vreme školovao na Rijeci, on je mogao doći i do italijanskog prevoda Rožeovih komada, koji su već početkom XIX veka postojali na ovom jeziku. Nada Savković, pak, oslanjajući se na Zlatu Bojović, koja smatra da je Milo za drago primer dramske obrade poslovica, zagovara tezu da je ovaj komad u stvari originalno Trifkovićevo delo i da je iz francuske, ili nemačke – svejedno, dramske literature, on preuzeo samo motiv.)