Напомена:
Privučen pozorištem, stupio je 1934. u marseljsku pozorišnu družinu „Siva zavesa“ („Le Rideau gris“). Od 1936. se potpuno opredelio za pozorište. Prvi komad mu je prikazan 1944. i od tada, skoro svake g., pariska pozorišta prikazuju bar po jedan njegov nov komad, a ponekad i više njih (1950. su na raznim pozornicama igrana istovremeno tri njegova nova komada). R. nije nikakav inovator, ali je danas svakako najbolji živi nastavljač velike bulevarske tradicije. Nadahnjujući se stvarnošću svoga vremena, pisao je živo, zanimljivo i duhovito. Nije izbegavao već upotrebljavane klišee, ali je i stvarao nove. U komediju situacija unosio je i elemente misaonosti, čak intelektualnosti, koji nisu uspevali da potisnu utisak osnovne spontane sceničnosti. S vremena na vreme uspevao je da se vine do satiričnog opisivanja građanske sredine, čiji je izdanak. Obišao je mnoge pozornice sveta kao predstavnik jednog već dosta oveštalog tipa drame. Zasluga mu je što je jednoj u velikoj meri prevaziđenoj vrsti uspeo da osveži krv. Francuska akademija ga je izabrala za svoga člana 1973. SNP je prikazalo dva njegova komada: 1958. Bobo (Bobosse, 1950) i 1971. Kad naiđu deca (Lorsque l’enfant parraît, 1951).