Напомена:
Muziku je učio u Beču i Berlinu. U periodu između 1895. i 1900. delovao je kao pozorišni dirigent u Brnu, Teplicu, Majncu i Berlinu. Kasnije je u svojstvu operetskog kompozitora i pozorišnog dirigenta boravio u Parizu, Njujorku i Holivudu. Karijeru operetskog kompozitora počeo je sa dva dela – Veseli Nibelunzi (Lustigen Nibelungen) i Hugditrihovo svadbeno putovanje (Hugdietrichs Brautfahrt), u kojima je Ofenbahov satirično-parodistički postupak sproveden i oživljen u novom obliku. Svetsku slavu postigao je operetama: Muzika dolazi (Die Musik kommt), Lešnik (Die Haselnus), Poslednji valcer (Der Letzte Walzer), Žena koja zna šta hoće (Frau die weiß was sie will) i Valcer snova (Walzertraum). Od njegovih mnogobrojnih kasnijih dela, u kojima je ritam valcera zamenjen modernijim plesnim oblicima, valja pomenuti operetu Hrabri vojnik (Der tapfere Soldat, 1908), koja je u Americi izvođena pod navlovom The Chokolate soldier i bila veoma omiljena. Sem velikog broja opereta i valcera, već na izmaku života je napisao i muziku za film Kolo (Der Reigen). Š. se ubraja među istaknute operetske kompozitore, poslednje predstavnike bečkog valcera i nastavljače tradicije Johana Štrausa mlađeg. U SNP su izvođene njegove operete Čar valcera (1909, 1923) i Poslednji valcer (1926).