Напомена:
Prevodio je i pisao udžbenike, a bio je zapažen i kao originalni feljtonista. Smatra se da za tri i po decenije nije izostavio ni jedan značajniji kulturni i društveni događaj. Važio je za dobrog stilistu i rado je čitan. Preveo je Kanicovo delo Vizantijski spomenici u Srbiji, Bartenštajnov Izveštaj o ilirskom narodu, te Pacovu Istoriju sveta. Sakupljao je građu o staroj srpskoj književnosti i dobar deo objavio u „Letopisu Matice srpske“, dok mu je građa o narodnom pokretu 1848. ostala u rukopisu. Rado je i uspešno prevodio pozorišne komade. Na sceni SNP prikazano je pet S. prevoda: Nadri-advokat (1870), Frenolog (1873), Dragomira ili Krst i nekrst (1874), Marina carica (1875) i Ko mnogo zna, mnogo i pati (1876).