Napomena:
Upravnik nemačke putujuće trupe koja je sredinom šezdesetih godine devetnaestog veka obilazila gotovo sve važnije vojvođanske gradove i mesta. Kada je po drugi put posetio Beograd izdejstvovao je od Upraviteljstva varoši da dobije licencu sa kojom je mogao u sledeće četiri godine da daje pozorišne predstave. Zakupio je Šopićevo kupatilo u Savamali, izgradio arenu sa sedištima, organizovao reklamu kojom je privukao i više nezaposlenih srpskih glumaca i diletanata. Stvorio je tako kombinovanu nemačko-srpsku družinu i nameravao da osnuje stalno pozorište. Zbog ostvarenja takvih planova obraćao se za pomoć Ministarstvu prosvete. Kako se u međuvremenu uvidelo da bi to moglo da poremeti sve planove o stvaranju Narodnog pozorišta u Beogradu, bila je pozvana trupa Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada da gostuje sa celim svojim repertoarom. Remaji, suočen sa oklevanjem vlasti i nepovoljnim odnosom javnosti, povukao se pre nego što je dobio odgovor za svoje planove. Međutim, Remaji je bio dosta uporan i ostvario je i treće gostovanje u Velikoj pivari 1872. godine (prvo gostovanje bilo je 1865. godine).