Напомена:
Pučku školu počeo u Novoj Gradiški, nastavio 1920. u Zagrebu, gdje je 1933. završio realnu gimnaziju. Napustivši studije istorije umetnosti, zaposlio se u štampariji kao litocrtač. Zbog sudelovanja u levom pokretu bio lišavan slobode. Pobegavši 1941. u Split, interniran je u Korčulu, gde se nakon kapitulacije Italije 1943. pridružio partizanima. Iz borbene jedinice upućen je u redakciju Slobodne Dalmacije, u kojoj radi kao prevodilac. Posle rata urednik je u zagrebačkom Narodnom listu i Vjesniku te pohađa filmsku školu "Jadran filma". God. 1949. stalno se zaposlio u Beogradu, prvo kao filmski asistent režije, zatim reporter Radio-stanice Beograd te od 1953. radio-dramski reditelj. — U Narodnom listu i Vjesniku uz novinske članke i reportaže štampana su mu i prva poglavlja romana o Jasenovačkom logoru, koji je u celosti objavljen tek 1961. pod naslovom "Smrt je hodala četvoronoške". Pisan na temelju kazivanja druge osobe – logoraša – roman je pokušaj hronološke rekonstrukcije događaja u logoru od njegovog osnivanja do proboja logoraša. Bavio se dramatizacijama romana (Cesarec, Remark, Hemingvej, Davičo, Briksi), adaptacijama (Nušić, Čehov, Vajld), pisanjem radio-drama ("Dečak s brojem na ruci" i dr.) te scenarija za igrane, dokumentarne i nastavne filmove i TV-serije. Za scenarije TV-serije "Ferije u Lipici" dobio je 1963. međunarodnu nagradu u Londonu, a njen beletristički oblik objavljen je na nemačkom jeziku, zatim u Beogradu pod naslovom "Lude li devojke". Bio je i reditelj animiranih propagandnih poruka, a s I. Petkovićem režirao je zabavni crtani film "Ajkula nežna srca" ("Avala film", 1964). Prema sopstvenom scenariju (na osnovu istoimenog romana Nenada Briksija) režirao je za slovenačkog producenta igrani film "Mrtvacima ulaz zabranjen" (1965). Svoje scenarije "Istina o savršenom zločinu" i "Istina o jednom uspehu" zajedno sa suprugom Ljubinkom Pavlović-Carin preoblikuje u romane.