Napomena:
Ruski romansijer i dramski pisac (Krasnoslobodsk, Penzanska gubernija, 21. I / 2. II 1822 – Petrograd, 10/22. XI 1885). Potiče iz činovničke porodice. Bio je gardijski oficir. Pripadao je krugu petraševaca i, kao i većina njih, 1849. je uhapšen i osuđen na smrt streljanjem. Ali, u njegovom slučaju kazna je zamenjena prevođenjem u armiju. Tako je počeo da piše četrdesetih g. XIX veka, a tek od sedamdesetih se književnošću bavio sistematski. Pisao je romane i pozorišne komade. Koristio je i pseudonim P. Aljminskij (P. Alьminskiй). Glavno mu je delo autobiografski roman u pet delova Aleksej Slobodin (1872-1873). U njemu je opisao kružok petraševaca. Autor je još tri romana: Kraj starog romana (Konec starogo romana, 1874), Propale godine (Propadщie godы, 1880) i Petrogradski skakavac (Peterburskaя saranča, 1884). Od pozorišnih komada značajne su mu dve komedije: Stari spahija (Starый barin, 1875) i Naš prijatelj Nekljužev (Naš drug Neklюžev, 1879). Ovaj drugi komad je SNP prikazalo 1890.