Напомена:
U dramskom radu debitovao je 1844. komedijom u stihu Kukuta (La ciguë). Rado je pisao drame u stihovima: Čestit čovek (Un homme de bien, 1845), Avanturistkinja (L’aventurière, 1848), Gabrijela (Gabrielle, 1849), Filiberta (Philiberte, 1853), Kamen iskušenja (La Pierre de touche, 1853, u saradnji sa Žilom Sandoom); komedije naravi u prozi: Zet gospodina Poarijea (Le gendre de monsieur Poirier, 1854), Zlatni opasač (La seinture d’orée, 1855), Sirote lavice (Les lionnes pauvres, 1858). Pisao je i socijalne komedije u kojima se bavio pretežno političkim pitanjima: Drski (Les effrontes, 1861), Žiboajeov sin (Le fils de Giboyer, 1862), Lavovi i lisice (Les liones et renards, 1869) i, najzad, komade s tezom, slične onima koje je stvarao A. Dima-Sin: Gospođa Gaverle (Madame Gaverlet, 1876) i Furšambolovi (Les Fourchambault, 1879). Građanin poreklom i vaspitanjem, O. je u svojim delima predstavio građanski duh, prosečnu građansku mudrost, praktični građanski razum, poštovanje reda, običaja i tradicije, liberalizam i pacifizam. Njega su naročito interesovala dva pitanja: raslojavanje porodice i razorno dejstvo novca u porodici i društvu uopšte. U SNP je 1886. izveden Kamen iskušenja pod naslovom Naslednik, 1887. Žiboajeov sin pod naslovom Sve za sina i 1894. Furšambolovi.