Напомена:
Spadao je među stručno najobrazovanije jugoslovenske reditelje. U Beču je završio gimnaziju i studirao prava. Kao volonter Neue freie Bühne, proučavao režiju 1911, koju je inače svestrano usavršavao 1914/15. kod reditelja Maksa Rajnharta u Berlinu i posmatrao praktični rad na berlinskim scenama. Po povratku u domovinu radio je: od 1915. do 1917. kao reditelj u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zgbu, 1917/18. u NK u Osijeku, a pri kraju 1918. je u Sarajevu, sa knjižarom i pozorišnim entuzijastom Leonom Fincijem, osnovao privatno kamerno pozorište sa odličnim umetničkim snagama iz kojeg će se postepeno razviti sarajevsko NP. Od 1920. do 1922. i u sezoni 1927/28. bio je u SNP u NSadu, a u međuvremenu (1923-1926) u „Novom divadlu“ u Pragu, kojim je i upravljao. Od početka 1929. do novembra 1930. bio je reditelj i sekretar NP u Sarajevu, potom jednu sezonu na istim dužnostima u NP u Bgdu, ponovo u Sarajevu (1932-1935) i opet u beogradskom NP od 3. IX 1935. do 6. IV 1941, kada je u Bgdu osnovao privatni Dramski studio; g. 1942. je prešao u zagrebačko HNK, u kojem se uskoro i penzionisao. Kao reditelj je vrlo brižljivo obrađivao dramski tekst i iz te svestrane analize postepeno su izrastali likovi. Najčešće je komad odnosno predstavu radio deo po deo i iz takvih scena je gradio umetničku celinu. Njegove inscenacije su, samim tim, dobro organizovane umetničke celine sa utvrđenim osnovnim tonom, dinamičkim izrazom i ritmom, ali i prilično sputane takvim predostrožnostima. On je najsigurnije postavljao klasičnu dramu, naročito Šekspira i nordijsku dramatiku, pogotovu Ibzena i Strindberga. Supruga mu je bila glumica Jozefina Matić, umetničkog imena Nada Vornik (v).