Напомена:
Fotoreporter; umetnički fotograf.
Već kao osnovac zavoleo je fotografiju; iako je pohađao srednju zubotehničku školu, posvetio se pozivu fotografa, a stručni fotografski ispit položio je 1969. Kao šesnaestogodišnjak nadmetao se na izložbi svojim radovima snimljenim na obali Dunava – žiri mu je dodelio pohvalu smatrajući da ima oštro oko i urođeni smisao za kompoziciju. Isticao se i među članovima foto-kluba „Branko Bajić“, gde je 1977. proglašen za zaslužnog člana. Radio je kao fotoreporter listova „Indeks“, „Tribina“ i „Večernje novosti“. Od 1. X 1966. do 30. IV 1970. bio je fotograf SNP, zatim na istom poslu u dnevnom listu „Dnevnik“. Od 1971. do 1979. delovao je kao slobodan umetnik; od 1979. do 1994. ponovo je bio zaposlen u „Dnevniku“ kao rukovodilac foto-službe i urednik fotografije; potom se opet predao slobodnom radu na pri¬menjenoj fotografiji, u svom ateljeu na Petrovaradinskoj tvrđavi. Samostalno je izlagao više puta u NSadu, u Dubrovniku, Zrenjaninu, Ečki, Vršcu i drugde; učestvovao je od 1977. u izložbama UPIDIV-a kao član ovog udruženja, na grupnim prezentacijama u Bgdu, Sarajevu, Zgbu, Skoplju, Splitu i drugim gradovima nekadašnje Jugoslavije, kao i u Budimpešti, Hongkongu, Modeni, Regenzburgu, Klagenfurtu itd. Dobitnik je „Zlatnog oka“ (1971), Nagrade punoletstva (1972), Povelje foto-kluba „Branko Bajić“ (1977), nagrade za fotografiju godine u Vojvodini (1987), godišnje nagrade „Dnevnika“ (1987), a više puta su mu fotografije dobijale nagrade, pohvale i diplome na tekućim izložbama. „Dnevnik“ mu je objavio mapu fotografija 25 godina sa kamerom (1986). Redovno je sudelovao u radu međunarodnog žirija za umetničku fotografiju u mađarskom gradu Solnok. Pred kraj života uključio se u naučni projekat Onkološkog instituta u Sremskoj Kamenici, gde je radio na medicinskoj fotografiji. Bilo za koju svrhu da je pripremao fotografije – opremanje knjiga, marketinški katalozi i kalendari, pozorišna i filmska propaganda, televizijski prilozi – bilo da je iskazivao umetničke pretenzije, njegovi radovi odišu svežinom, emocijama i ljudskošću i dostižu visok tehnički nivo. Januara 2011, povodom pete godišnjice od smrti, Društvo novinara Vojvodine izdalo je fotomonografiju Gavrilo Grujić, koju je priredio Borivoj Mirosavljević.