Напомена:
Osnovne i opšte obrazovanje završio u rodnom gradu. Studije filozofije, etike i estetike diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1963-1968). Od 1968. sarađuje s Televizijom Beograd, a od 1973. stalni je reditelj Televizije Novi Sad, gde radi dokumentarne i igrane projekte najčešće na mađarskom jeziku. Blisko sarađuje sa scenaristima Ferencom Deakom i Nandorom Gionom, kao i s poznatom filmskom glumicom Evom Ras. Za film Parlog dobija Bronzanu arenu na Festivalu Jugoslovenskog filma u Puli, 1974, kao i nagradu u San Remu, iste godine. Njegov film Trofej, 1979. dobija Zlatnu arenu u Puli. Gotovo ceo njegov filmski opus ostvaren je u produkciji Novosadske televizije i Neoplanta Filma. Vičekov TV opus dokumentarnog stvaralaštva posvećen je velikanima vojvođanskog kulturnog prostora i TV portretima značajnih umetnika kao što su: Veljko Petrović, Milan Konjović, Zoltan Čuka (Z. Csuka), Ferenc Feher i dr. Povremeno režira i na pozorišnoj sceni. Vičekov bogati dokumentaristički opus na TV, kao i na igranom filmu karakteriše snažan autentičan izraz ravničarskog prostora, politička satira i naglašen erotizam u razuđenoj atmosferi njegovih igranih filmova, a u TV opusu upotreba filmske i VTR režijske tehnike i njihova naizmenična upotreba dinamičnim realizacijama. Izabranu filmografiju i TV produkciju Karolja Vičeka čine igrani i TV filmovi: Parlog, 1974; Crni globus, 1977; Trofej, 1977; Zalazak sunca, 1982; Zelenokosa, 1982; Holivud na Dunavu, 1983; Vreme rasnih pasa, 1984; Bacač noževa, 1985; Ničija bašta, 1986; Otac ili samoća, 1986; Na sušnoj zemlji, 1987; Stan, 1988; Tražimo bolji brod, 1988; Mačka na pročelju, 1990; Najviše na svetu celom, 1993; TV serija i film, 1994.