Напомена:
Bio je novinar, dramski pisac, romansijer, istoričar, esejist. Napisao je pedesetak pozorišnih dela. Ona, kaže jedan njegov istoričar, ubedljivo dokazuju da nije imao talenta. U pozorištu je bio moralist. Jedino mu valja priznati težnju da pozornicu približi realnom životu. Iako nije stvorio građansku dramu, bio je njen preteča. U svakom slučaju, preuzeo je Didroove ideje o obnovi pozorišta. Pisao je komade sa temama iz porodičnog života i iz istorije. Dao je i znatan broj komada pisanih po ugledu na velike strane pisce. Najbolji su mu komadi iz prve grupe. Jedan od njih je i Stari kovandžija (La Brouette du vinaigrier, 1775), koji je u SNP prikazan 1864. i za koji M. Tomandl kao originalan naslov navodi pogrešno: Le Vieux éleveur d’abeilles. Za potomstvo je ostao značajniji po delu Pariz (u 12 tomova), izvrsnom izvoru o stanju duhova pred kraj Starog režima. Sudelovao je i u politici (bio je član Konventa i kao takav nije glasao za smrtnu kaznu Luju XVI). Bio je i član Instituta, najpre u Odeljenju moralnih nauka, a zatim u Odeljenju starih jezika i književnosti. Na dva i po meseca pred smrt venčao se sa Lujzom Mašar, sa kojom je pre toga živeo 48 g. i izrodio tri kćeri.