·
·
·
·
Напомена:
Udata Simeonović. U glumi se okušala s amaterima još kao dvanaestogodišnja djevojčica u Glini, gdje je živjela sa svojom majkom. Kad je u one krajeve dospjela u jesen 1880. profesionalna kazališna putujuća trupa „Starog Foče“ (Fotija Iličića), pridružila im se 1. XI 1880. mala B., proputovavši s njima gotovo cijelu Slavoniju i Vojvodinu. Prilikom jednog gostovanja nedaleko od NSada, zapaziše talentiranu djevojku koja je s mnogo smisla tumačila ulogu naivke i ponudiše joj da se okuša na „pravim daskama“. Angažman 1. VII 1885. u NSadu donio je mladoj glumici značajna iskustva i njena je nadarenost još više došla do izražaja. Kad je 10. VIII 1886. u Zgbu iznenada preminula glumica Alma Stefanović, a ubrzo nakon toga i Dragica Frojdenrajh (23. VIII 1886), ostade hrvatska pozornica bez svojih naivki. Prilikom gostovanja Novosađana u Križevcima, B. zapaziše Ivo Vojnović, koji je ondje tada službovao, i njegov prijatelj Križevčanin Milan Grlović, inače urednik „Narodnih novina“ u Zgbu. Preporučiše je tadašnjem prvom redatelju zagrebačke pozornice Nikoli Milanu Simeonoviću, koji je s njome uvježbao za pokusni angažman ulogu mladića Čarlsa u Šrajberovom komadu Jezuita i njegov pitomac. Već prilikom prvog nastupa, 13. IX 1886, B. je svojom degažiranom igrom, ljupkošću i nepatvorenom naivnošću naprečac osvojila srca zagrebačke publike, a čini se i srce svog učitelja, za kojeg se i udala nakon smrti njegove žene. S velikim je uspjehom nastavila tumačiti naivke, a kasnije se opredijelila za salonske komedije. Posljednji je put nastupila 22. IV 1909. kao Bolleta Wangel u Ibzenovoj drami Gospođa s mora u režiji Josipa Baha. Nakon umirovljenja živjela je do smrti u Zgbu.