Напомена:
Glavni mu je rad na pozorišnom planu. Počeo je pre Prvog svetskog rata (1914), ali je punu aktivnost razvio tek u periodu između dva rata. Tada su nastale komedije Zlatni rudnik (Zlatnata mina, 1925), Golemanov (1927), Nova luka (Novoto pristanište, 1931), Skakavci (Skakalci, 1931), Neprijatelj (Vražalec, 1933), Bezimena komedija (Komediя bez ime, 1938). Zlatni rudnik, Golemanova i Skakavce na srpski je preveo Siniša Paunović. Iako više sklon humoru no satiri, K. je oštar kritičar bugarskog građanskog društva. U komedijama on izvrgava ruglu političku demagogiju, korupciju, karijerizam, borbu za vlast, pohlepu za novcem, trgovanje narodnim interesima… Po opštem mišljenju, njegovi komadi se odlikuju karakterizacijom ličnosti, izvrsnim dijalogom, čvrstom kompozicijom i dinamikom radnje. Komedija Golemanov je njegovo najuspelije delo. Ono je istovremano i vrhunsko ostvarenje bugarske komediografije. K. je autor i jedne istorijske drame – Simeon (1929). Značajan je i kao prevodilac klasičnih i savremenih francuskih i nemačkih dramskih dela. Između 1912. i 1935. napisao je i više etnografskih dela, od kojih dva u saradnji sa E. Petevom. Za dopisnog člana Bugarske akademije nauka izabran je 1929. SNP je prikazalo dva njegova komada: Golemanova 1935. i Skakavce 1936.