Напомена:
karijeru je počeo šezdesetih godina kao kamerman na televiziji, a sledeće decenije počeo je radi i na filmu. Sarađivao je sa najznačajnijim rediteljima jugoslovenskog i srpskog filma poput Lordana Zafranovića („Pad Italije“, 1981), Vatroslava Mimice („Posljednji podvig diverzanta Oblaka“, 1978), Živka Nikolića („Beštije“, 1977) Bore Draškovića („Život je lep“), Miloša Miše Radivojevića („Snovi“, „Život i smrt Filipa Filipovića“, „Živeti kao sav normalan svet“, „Dečko koji obećava“)…
Dobitnik je dve Zlatne arene u Puli za kameru (za „Beštije“ 1978. i „Život je lep“ 1985. godine), a sa Dušanom Kovačevićem podelio je Veliku zlatnu arenu za režiju „Balkanskog špijuna“ (1984), koji je potpisao kao koreditelj.
Pored „Tri karte za Holivud“ i „Balkanskog špijuna“, Božidar Nikolić režirao je i ostvarenja „Svečana obaveza“ (1986), „Jednog lepog dana“ (1988), „Tamna strana Sunca“ (1988), „Osmi dan u nedelji“ (1989), „Ostavština za budućnost“ (1993), „Žitije Mrđena Nesretnikovića“ (1999), „U ime oca i sina“ (1999), „Balkanska braća“ (2005) i „Dođi juče“ (2021).