Напомена:
U pozorištu mu je uzor bio Teodor de Banvil. Pročuo se dramskim delima romantičarsko-parnasovske orijentacije: Namernik, komedija u stihu u jednom činu (Le Passant, 1869), kojoj je Sara Bernar svojim talentom dala puni reljef (ovaj je komad SNP prikazalo 1920); Kremonski svirač (Le Luthier de Crémone, 1876), koji je novosadska publika videla 1904; Severo Toreli (Severo Torelli, 1883), koji je u NSad stigao 1895; i Za krunu (Pour la couronne), koji je i u Parizu i u NSadu izveden 1895. Za člana Francuske akademije izabran je 1884. Poznat je i po romanu Krivac (Le Coupable, 1897). Mnoge njegove tekstove preuzeo je film.