·
·
·
·
Напомена:
Kao vladin povjerenik stajao je na čelu zagrebačkog kazališta od 1880. do 1882. i pokrenuo pitanje izgradnje nove kazališne zgrade u Donjem gradu. Pisao je pod pseudonimima Dundo Maroje, Milivoj Primorac i Rodoljub. Kao dramatičar javio se prvi puta 1883, kada je u „Hrvatskoj vili“ objavio komediju Tri braka, a 1884. anonimno je tiskao alegorijski dramolet Zaruke Hrvatske. Tragedija Slijepčeva žena i komedija Primadona prikazane su 1893. U Slijepčevoj ženi je pod utjecajem Đ. Verge htio u kratkoj i zgusnutoj verističkoj drami postići jarke dramatske akcente, dok je u Primadoni karikirao građane-skorojeviće, ali i progovarao kao opozicioni političar, pa mu je cenzura brisala mnoge rečenice. Najzrelije mu je scensko djelo Ladanjska opozicija, čija je premijera 1896. za Miletićeve uprave značila društveni događaj ali i politički skandal. Ovdje se D. nemilosrdno obračunao s izravnim političkim protivnikom J. Frankom ali i sa cijelim hrvatskim parlamentarnim oporbenjaštvom koje se iživljava u jalovim debatama umjesto da se kao ujedinjena opozicija suprotstavi glavnom neprijatelju, koji se u drami ne spominje, ali se zna da je mislio na Mađare. Utjecaje Gogolja i njegovog Revizora politička je opozicija odmah iskoristila optuživši ga za plagijat. Usprkos nesumnjivim gogoljevskim utjecajima, u ovoj političkoj komediji uspio je dati vjernu sliku hrvatskog društva s kraja stoljeća. Političko-satirička šala Ministerijalni savjetnik (Szendrei Strassnoff), tiskana pod pseudonimom Rodoljub 1906. u Rijeci, ostala je neizvedena, a izgubljeni su dramski tekstovi Ivan i Jovan te Zadruga Malović, za koje doznajemo posrednim putem iz Miletićevih memoara. Smatrajući se prije svega političarom, odvjetnikom i novinarom, D. je sam izjavljivao da su mu scenska djela „vježbe kojima se bavi iz ljubavi prema dramatičkoj umjetnosti“, što je osim slučaja Ladanjske opozicije i potvrdila kazališna praksa. Ovaj komad je u SNP izveden 1911. pod naslovom Opozicija na selu.