Напомена:
Najplodniji je hrvatski pjesnik u posljednjim decenijima XIX i s početka XX stoljeća. Pisao je patriotske i ljubavne pjesme, budnice, davorije, pjesničke pripovijesti, šaljive i političke stihove, pjesme za djecu, te mnogobrojne članke s područja politike i književnosti. Kao predstavnik patriotske romantičarske poezije pjevao je o porobljenom narodu u tadašnjoj monarhiji, o minuloj slavi i slobodi, koju narod može izvojevati samo borbom. Po A. G. Matošu bio je „najbolji pjesnik hrvatskog nacionalizma i slobode“. Poznavajući nekoliko jezika prevodio je stihove i prozu Gogolja, Turgenjeva, Tolstoja, Sjenkjeviča, Ševčenka, Vajlda i dr. Zagrebačkom kazalištu dao je niz prijevoda dramskih djela Sofokla (Antigona, Kralj Edip), Šekspira (Hamlet, Zgb 1887; Julije Cezar, Zgb 1894; Magbet, Rikard III, Mletački trgovac, Zimska priča), Lope de Vege, Šilera, Hebla, Sudrake (Vasantasena, Zgb 1895) i dr., te opera Mocarta, Smetane, Vagnera (Tanhäuser, Zgb 1895), Maskanjija (Seosko vitežtvo, Zgb 1894), Bizea i drugih. Napisao je libreta za Zajčeve opere Armida, Zlatka i Kraljev hir. U SNP je izveden njegov prijevod komada Snežana K. A. Gernera 1913.