Напомена:
Krug njegovih saradnika je vrlo velik i obuhvata krupnija i sitnija imena francuskog pozorišta (F. Dimanoar, E. Blum, A. Delakur, Siroden, A. Deneri, O. Gastino, L. Tibust, A. Plan, Ž. Kordije, Ž. Moano, A. de Žale, Š. Gabe, A. Monije). Neka su mu se dela dugo održala na evropskim pozornicama (Korneviljska zvona, na primer). Spominjemo, između ostalih, samo neka: Ah, jedva jednom! (1848), Alhemičar (1850), Kulise života (1852, sa F. Dimanoarom), Advokati (1852, sa F. Dimanoarom), Barometar ljubavi (1853), Dramske ludorije (1853, sa F. Dimanoarom), Smak sveta (1865, sa Sirodenom), Pepeljuga ili Čudotvorna papuča (1866, sa A. Monijeom i E. Blumom), Parižani u Londonu (1866), Kći gospođe Ango (1873), Korneviljska zvona (1877, sa Š. Gabeom), Kokosov orah (1878, sa E. Granžeom i A. Delakurom). Na svim tim starinskim tekstovima se osećala velika glumačka rutina pri građenju karaktera koji su u scenskim interpretacijama dobijali prave ljudske dimenzije. U tome uglavnom leži vrednost K. pozorišta. Kao praktičan pozorišni čovek, veliku je pažnju poklanjao muzici, ilustrujući njome radnju skoro u svakom svom delu. Pisao je operetske tekstove za muziku R. Planketa i Š. Lekoka, kao što su to činili i drugi za potrebe mnogih kompozitora. Drugo carstvo je obožavalo operetu i K. je to dobro znao. Na sceni SNP igrana su dva njegova dela: Dramske ludorije (sa F. Dimanoarom) i Korneviljska zvona (sa Š. Gabeom).