Напомена:
Celog života se bavio samo književnošću, bilo kao slobodan pisac, kao prevodilac ili lektor izdavačkih kuća. Najveći deo njegovog književnog rada čine pripovetke i romani, većinom zabavnog karaktera, u kojima je, međutim, bilo kritičkih zapažanja na račun nemačkog društva s početka XX veka. Za istoriju nemačkog pozorišta vredan je pomena njegov pokušaj osnivanja i ustaljivanja literarnog kabarea (Überbrettl, 1900) u Berlinu; uzor su mu bili pariski kabarei „Chat Noir“ i „Le Mirliton“, ali je pruska cenzura ugušila ovaj oblik satire na račun ondašnjeg kulturnog i javnog života. Nekoliko V. dramskih dela odlikuju se oštrim zapažanjima društvenih prilika i neprilika; u tragikomediji Das Lumpengesindel (1892) dao je svoje viđenje boemskog života. Svojevremeno su na scenama nemačkog jezičkog područja dosta izvođene njegove vesele igre Der letzte Zopf (1884), Ein unbeschriebenes Blatt (1896), Unjamwewe (1897), Der Adamsapfel (1917) itd. Odabrana dela izišla su mu u šest knjiga (počev od 1923). U SNP prikazan je Neispisani list (Ein unbeschriebenes Blatt) 3. X 1903, u prevodu Milke Marković.