Напомена:
Pravo ime mu je Karl Vajs (Karl Weiß). Rano je upućen da se sam brine o sebi; pošto je završio šest razreda realke, trebalo je da se po želji roditelja posveti tehnici. No, česte đačke posete Burgteatru uticale su na njegovu odluku da postane glumac jedne putujuće družine; kako se ubrzo uverio da je za glumovanje, sem ljubavi prema tom poslu, potrebno još ponešto, okrenuo se činovničkoj karijeri, stupio u službu državnih željeznica i postigao položaj vrhovnog inspektora generalne direkcije u Beču. Na tom položaju je i umro. Pisao je komedije, neke u saradnji sa drugim piscima: Paul de Koch (1876) , Aus dem Französischen (1878), Cousine Melanie (1879), Der Rächer (1880), Der Dragoner (1883), Andere (1885), Bruder Hans (1886), Einer vom alten Schlag (1886), Eine Geldheirat (sa Gustavom Švarckopfom – Schwartzkopf, 1892), Aus der Vorstadt (sa Hermanom Barom – Hermann Bahr, 1893), Der kleine Mann (1894), Goldene Herzen (1895), Das liebe Ich (1898), Das grobe Hemd (1901), Der neue Simson (1902), Onkel Toni (1900). Napisao je, doduše, mnogo komada, ali u austrijskoj komediografiji nije ostavio vidnijeg traga. U SNP je 1900. izveden njegov komad Mali ljudi (Der Kleine Mann) u prevodu Petra Krstonošića.