Напомена:
nemački i austrijski pisac i pozorišni radnik (Sarbriken, Nemačka, 28. V 1840, po nekim podacima 4. VI 1842 – Beč, 8. X 1908). Kao dete je došao u Berlin i ubrzo u Beč, gde se školovao; 1862. stupio je u službu knjigovodstva austrijskih železnica i od 1867. do 1871. bio predstavnik austrijske Južne železnice u Parizu (1867/68. kod Rotšilda). Za vreme boravka u Beču bio je u bližem kontaktu sa Grilparcerom (v), koji je podsticao interesovanje ovog mladog čoveka za pozorište i uputio ga da sluša predavanja na Univerzitetu u Beču. Već 1866. istupio je prvom dramom (Der letzte Babenberger, tragedija), koja je bila zapažena; kada je Laube (v) otvorio Gradsko pozorište u Beču, B. je postao generalni sekretar, a kada se Laube povukao (1874), B. je napustio ovo mesto da bi preuzeo direkciju Komične opere i ubrzo zatim upravu pozorišta u Bratislavi (do 1880). U međuvremenu se sprijateljio sa piscem J. N. fon St. Albino (Julius Nigri von St. Albino), koji se javljao pod pseudonimom J. Rigen (J. Riegen, 1949-1895), i od 1876. njih dvojica pišu pod zajedničkim imenom Borman-Rigen (Bohrmann-Riegen). Inače, B. je od 1884. ponovo činovnik u centralnom knjigovodstvu austrijske Južne železnice i za to vreme je uređivao „Bečki almanah“ („Wiener Almanach“, 1893-1899) i „U budoaru“ („Im Boudoir“, literarni dodatak „Bečke mode“ – „Wiener Mode“, 1900-1907). Sam ili zajedno sa Rigenom napisao je više od dvadeset komedija, drama i tragedija, a uz to i mnoga operska libreta. I dramu izvedenu u SNP napisao je zajedno sa Rigenom. U SNP je izvedeno Okaljano poštenje (Verlorene Ehre, 1876) 30. XII 1881, u prevodu Save Rajkovića.