Напомена:
Belgijski dramski pisac.
Poznatije su mu komedije: Čekam ujaka (1869), Tri šešira (1871), Alina (1873, sa A. Silvestrom), Proces Voradije (1875, kao saradnik A. Delakura), Rozadominosovi (1876), Ostavljeno pismo (1876, sa A. Delakurom), Ujak s nadama (1876, sa Delakom), Ružičaste maske (1876, sa A. Delakurom), Beba (1877), Plava lisica (1878), Dojilja, (1879, kao saradnik E. de Nažaka), Tatina žena (1879, kao saradnik A. Miloa), Nineta (1882, sa A. Bisonom). Smatra se da mu je najuspelija komedija Proces Voradije. E. i sam ima dovoljno scenske snage da duhovito razvija svoju komediju nesporazuma, ali ipak više voli da je udvostručuje scenskom visprenošću svojih saradnika. Zapaženo je da je prema prirodi predmeta umeo da izabere i saradnika, pokazavši i sa te strane da je čovek od duha. Njegove situacije nailaze kao poplava, gomilaju se i stvaraju pometnju, zbrku i urnebes. Dok se gledaoci guše od smeha, čini im se da se E. junaci neće iskobeljati iz gliba u koji su se uvalili vlastitom prostodušnošću i vlastitim budalaštinama. Ali pisac tek pri rasplitanju intrige ispoljava svoju scensku veštinu. SNP je prikazalo njegovu komediju Dvanaest dana zatvora (sa P. Veberom).