Напомена:
Odlikovao se širokom kulturom i znanjem stranih jezika. Bavio se muzikom. Voleo je književnost i istoriju. Najviše pod pseudonimom „Stari Beograđanin“ – sarađivao je u periodičnim publikacijama „Pravda“ (1912), „Srpski književni glasnik“ (1921) i „Politika“ (1921-1926), te u sarajevskoj „Domovini“ (1921). Kao posebna knjiga izdati su mu Zapisi Starog Beograđanina (Beograd 1923, 1925, 1937), koji imaju i književnu i istorijsku vrednost. Od 1870. bavio se i prevođenjem. Preveo je pozorišna dela francuskih pisaca: Ežena Skriba (Kromvelov sin, 1870. i Adrijena Lekuvrer, 1872), Aleksandra Dime-Oca (Kin, 1872), Ežena Labiša (Štedionica, 1884), Viktorijena Sardua (Rabagas, 1882. i Veštica, 1904), Žana Ekara (Čika Lebonar, 1907). Na premijeri Rabagasa 28. IV 1882. u NP u Bgdu priređene su demonstracije protiv konzervativne vlade Milana Obrenovića, koje su se prenele i na beogradske ulice. U SNP u NSadu izvedeni su H. prevodi: Kin, drama u 5 činova A. Dime-Oca (1875), Adrijena Lekuvrer, drama u 5 činova E. Skriba i E. Leguvea (1884), Štedionica, komedija u 5 činova E. Labiša (1895), Veštica, drama u 5 činova V. Sardua (1907), i Čika Lebonar, drama u 4 čina Ž. Ekara (1920).