Напомена:
Dodatak imenu Hrabri ne pominje se na zvaničnim poljskim sajtovima o ovom autoru.
Njegova komedija Monjuška (Moniuszka) inspirisala je dvojicu poljskih kompozitora (Noskovskog i Mireckog) da po njoj sačine opersko delo, a tekst drame Gospođe i husari poslužio je Lucjanu Kamjenjskom (Łucjan Kamieński, 1938) kao podloga za operski libreto i hrvatskom kompozitoru Ivanu Zajcu, za kojeg je libreto priredio Josip Eugen Tomić (1886). F. je bio veoma popularan u srpskom i hrvatskom teatru, naročito njegov komad Gospođe i husari. Prvi put ga je, u prevodu Maksa Price, prikazalo Društvo dobrovoljacah zagrebačkih (1849). U SNP je ova drama, u prevodu Laze Telečkog, premijerno izvedena 1864. i održala se na repertoaru sve do 1910. Mnogo je igrana i u Bgdu, Šapcu, Nišu i drugde. Nešto manji uspeh doživeo je F. komad Devojački zavet: prevod Josipa Eugena Tomića igran je 1872. u zagrebačkom HNK a 1877. u SNP. Komedije Kakva god i Tuđinstvo prikazivane su u Zgbu i Varaždinu, a Nitko me ne pozna u Ljubljani. U ediciji „Igrokazi društva dobrovoljacah zagrebačkih“ štampana su 1850. dva F. dela: Gospoje i husari i Bila koja god.