Напомена:
Rođen je u imućnoj trgovačkoj porodici. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mestu, četiri razreda realne gimnazije u Rakovcu (danas: u sastavu Karlovca), u Hrvatskoj, a potpuno gimnazijsko školovanje dovršio u Srpskoj velikoj gimnaziji novosadskoj. Pod uticajem ideja Ujedinjene omladine srpske stupio je 1867. u jedno putujuće pozorišno društvo, a potkraj 1868. došao je u SNP i u njemu ostao do jeseni 1871, kada je napustio glumačku profesiju u kojoj, prema oskudnim podacima, nije uspeo da se naročito afirmiše.
Od 1876. do 1882. najpre je kao politički emigrant boravio u Švajcarskoj, a zatim izvesno vreme u Srbiji. Posle toga je dve g. sa bratom Mojom Hrvaćaninom-Stančićem (v) skupljao leksikografsku građu za Srpsku akademiju nauka. G. 1884. učestvovao je u pokretanju lista „Srbobran“ u Zgbu, u kojem je i sarađivao. Nastanivši se pri kraju života u Bgdu, bavio se novinarstvom. Još kao đak završnih razreda gimnazije skupljao je u Dubici i Hrvatskoj krajini narodne zagonetke i pesme; veći broj zagonetaka i devet narodnih pesama objavio je u „Matici“ (1868, 1869). Sarađivao je još u „Vili“ St. Novakovića, docnije u „Narodnom glasniku“ (Temišvar), „Samoupravi“ i „Zastavi“. Bavio se i prevodilačkim radom. U njegovom prevodu izvođeni su komadi: Pariski kočijaš, pozorišna igra u pet činova u preradi J. Hajmana (u SNP 1870, NP Bgd 1875); Poslanički ataše, šaljiva igra u tri čina A. Mejaka (u SNP 1870); Glumica, šaljiva igra u jednoj radnji, po N. Furnijeu preradio V. Fridrih (u SNP 1870); Marijana, pozorišna igra u pet razdela A. D’Enerija i Malijana, koju je H. „za srpsku pozornicu udesio“ – u stvari dramaturški priredio (u SNP 1872); U petak, šaljiva igra u jednoj radnji Z. Šlezingera (u NP Bgd 1871, SNP 1872); Prva seda vlas, šaljiva igra u jednom činu O. Fejea (u NP Bgd 1875), i Posle igranke, šaljiva igra u jednom činu A. Dikea (u SNP 1877).