Напомена:
Između dva rata napisao je niz pozorišnih komada (ne uvek sam) „tanane opservacije, katkad sirovoga dijaloga“. Sve su mu komedije u tradicionalnom stilu, ni bolje ni gore od ostalih sličnih vrsta. Ali on „voli da se zabavlja i ozbiljnim temama, i da se trudi da prodre do jedne dublje ljudske istine“. Pokušao je, na primer, da napiše i avangardnu komediju (Statist veselosti, Ukrotitelj, On – 1930), ali u tome nije u potpunosti uspeo. U saradnji s Fr. Nozijerom dramatizovao je Krojcerovu sonatu (La sonate à Kreutzer L. N. Tolstoja (1910) i Večnog muža F. M. Dostojevskog (izveden 1912, u pozorištu „Antoan“, pod upravom Firmena Žemijea). SNP je izvelo njegova dela: Osma žena, Krojcerova sonata (sa F. Nozijerom), Nova Elojza i Pred smrću.